Nositelji zaštite potrošača su: Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske, ministarstvo nadležno za poslove zaštite potrošača, nadležne inspekcije, Nacionalno vijeće za zaštitu potrošača, poslovna udruženja, udruge za zaštitu potrošača, jedinice lokalne samouprave i ostala javnopravna tijela.
Jedinice lokalne samouprave dužne su na svom području poduzimati mjere i aktivnosti iz svoje nadležnosti u području zaštite potrošača, a posebno:
1. informirati i provoditi izobrazbu potrošača
2. organizirati savjetovanje potrošača
3. inicirati i podupirati projekte udruga koji unapređuju i promiču prava potrošača
4. sudjelovati u provedbi Nacionalnog programa zaštite potrošača na lokalnoj razini
5. obavljati i druge poslove u skladu s posebnim propisima.
Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave koja odlučuje o pravima i obvezama potrošača – korisnika javnih usluga iz članka 25. stavka 1. ovoga Zakona dužno je osnovati savjetodavno tijelo u čijem radu sudjeluje i predstavnik udruge za zaštitu potrošača, a jedinica lokalne samouprave će na transparentan, objektivan i nediskriminirajući način, nakon mišljenja savjetodavnog tijela, donositi odluke koje se odnose na zaštitu prava potrošača – korisnika javnih usluga.
Navedenim odrednicama kreirane su osnove provedbe politike zaštite prava potrošača na lokalnoj razini.
Osvrnut ću se na prve tri propisane obveze JLS. Najveća zabluda je da JLS s podupiranjem projekata udruge (točka 3.) u iznosu od 100 – 500 eura na godišnjoj razini (govorim o Međimurskoj županiji ali niti ostale županije nisu baš puno darežljivije) izvršavaju svoje prve dvije zakonske obveze. Sukladno propisanom JLS bi trebala imati zaposlenu osobu kojoj bi u djelokrugu rada trebale biti i prve dvije točke a kako je opseg tog posla jako opširan teško je to uklopiti u opis poslova postojećih zaposlenika pa razum govori da bi trebalo zaposliti novu osobu samo za to. No kako nijednoj JLS novac ne kapa s neba tako je i šansa da se zaposli osoba samo za to ravna nuli. Ali zakon tu daje mogućnost da se s udrugama za zaštitu potrošača sklope ugovori/sporazumi o preuzimanju obveze (svih pet) i da se to financijski podmiri od strane općine pri tome se ne može govoriti o iznosu od 500 eura na godišnjoj razini. Da li putem ispostave računa za izvršenu uslugu od strane udruge ili direktnim transferom sredstava (ugovor/sporazum je podloga) to ostaje na JLS. Navedeno se može ugovoriti putem raspisivanja javnog poziva ali samo u tu svrhu – znači javni poziv za dodjelu ovlasti za preuzimanje/izvršavanje obveza iz zakona o zaštiti potrošača ili putem direktnog financiranja projekta od javnog interesa kojem prethodi nekoliko radnji. No bitno je naglasiti da taj dio priče nema veze projektima i programima koje udruge mogu dodatno provoditi (pored prethodno preuzete obveze) to je potpuno zasebna stvar i spada u rang projekata koje provodi bilo koja druga udruga na bilo kojem drugom području djelovanja. Do sada je bila praksa da su udruge za zaštitu potrošača bile primorane izraditi projekte vezane uz obveze jls (1-3) i na taj način pokriti dio troškova kako bi potrošači imali osigurano savjetovanje koje im JLS u svojim kapacitetima nisu mogle osigurati. No takav način nije zadovoljavajući jer nitko ali nitko ne može godinu dana savjetovati za 500 eura i pri tome pokriti troškove telefona. Primjerice, grad Split, Rijeka, Vukovarsko – srijemska županija i nekoliko drugih svoje udruge za zaštitu potrošača financiraju s iznosom od 10.000,00 eura na godišnjoj razini za preuzimanje obveza iz zakona a k tome još podupiru projekte tih udruga s nekim manjim iznosima. U savezu se postavlja pitanje zašto kod njih može, kako oni razumiju a većina drugih jls i županija ne razumije zakon? Zaštita potrošača i rad udruga potrošača je zakonska obveza jls poput HGSS i crvenog križa. Hrvatska je trenutno u pregovorima za pristup OECD (Svjetska Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj). Da bi nam omogućili pristup morat ćemo se dobro boriti da dokažemo kako Hrvatska prepoznaje značaj zaštite potrošača i poštuje zakon (uključujući JLS) što nam trenutno baš i ne ide. Nedugo je održan i sastanak s predstavnicima Europske komisije za zaštitu potrošača i predstavnicima naših udruga i saveza za zaštitu potrošača na kojem je predstavnicima EK predočeno stanje i blago rečeno bili su šokirani. Ovo nije kritika ovo je samo iznošenje informacija o trenutnoj situaciji i poziv na zajedničko rješavanje problema kako bi Hrvatsku mogli s ponosom predstaviti kao zemlju koja poštuje svoje potrošače.